ìštetiti -īm
I.
1. poškodovati: vreme, kiše i nepogode ištetile su mnoge znamenite zgrade; vijekovi (vjekovi, vekovi) su ištetili kuću
2. pokvariti: ištetila ga tuđa zemlja
3. pahniti koga v sramoto: ti si babu obraz ištetila ti si očka osramotila
4. ekspr. raniti: grdno ga puške ištetile
II. ~ se
1. pokvariti se (moralno): sve se selo ištetilo
2. oslabeti: oči su mu se ištetile
3. okilaveti, dobiti kilo: teškim radom radnici se ištetili
Dostopnost
Dostopnost