Iskani niz je bil najden v DRUGI VSEBINI:
glas
(samostalnik)
sl glas,
vokal
en voice,
sound,
vote,
vocal
de Stimme,
Laut,
Vokal
sq zë,
votë
fr voix
kambijata
Iz disonance, postupno uvedene na drugom dijelu note u dionici c.f., kontrapunktna dionica može nastaviti silaznim skokom za tercu, u konsonantni interval. Ako je kontrapunkt u gornjam glasu, skok počinje iz septime. Ako je kotrapunkt u donjem glasu skok počinje iz čiste kvarte. U oba se slučaja kontrapunkt mora postupno vratiti do skok napuštenog tona.
sl nota cambiata - Postopno navzdol uvedena prosta nepoudarjena disonančna nota (druga ali četrta četrtinka v taktu), ki ji sledi v isti smeri terčni skok v konsonančno četrtinko, nato protispostopno gibanje do pete četrtinke, ki pomeni razvez note cambiate. V vajah se označuje z malo črko c, ki jo napišemo nad ali pod noto cambiato.
razbíranje čústev
računalniška funkcija za odkrivanje čustvenega stanja uporabnika iz izraza na obrazu, gest. glasu ali iz psiholoških signalov
en emotion recognition
strogi spoj
Spoj dvaju akorda na način, da zajednički im ton leži u istom glasu, a ostali glasovi idu na najbliža moguća mjesta drugog akorda.
sl harmonična vezava - Način vezave pri kateri skupni ton dveh akordov obleži, druge pa vodimo po najbližji poti.
αὖος
2 [Et. iz sauso-s, slov. suh, lat. sūdus iz susodos; gršk. še αὐστηρός] ep. 1. posušen, suh; o glasu: zamolkel. 2. ubog, siromašen.
βαρύς
, εῖα, ύ [Et. iz gwr̥us, lat. gravis in brutus (osk.-umbrijska oblika) iz gwrū-] 1. težek, tehten, znamenit, ugleden. 2. o glasu: nizek, zamolkel, silen, močen, glasen, krepek. 3. poguben, pust, nadležen, težaven, obtežen, neokreten νόσῳ, γήρᾳ, neprijeten, skeleč, žalostilen. 4. o kraju: nezdrav. 5. o osebah: a) težko oborožen; b) trd, strog; c) nevaren. – adv. βαρέα, βαρύ, βαρέως težko, nerad, glasno, βαρέως φέρω τι nekaj mi teži srce, sem v stiski (v skrbeh), nejevoljen sem; β. ἀκούω težko (nejevoljno) poslušam.
εἶμι
[Et. idevr. éimi, kor. ei, slov. i-ti, i-dem. – Obl. at. praes. ind.: εἶμι, εἶ, εἶσι(ν), ἴτον, ἴμεν, ἴτε, ἴασι(ν); cj. ἴω, ἴῃς itd., opt. ἴοιμι, ἴοις, imper. ἴθι, ἴτω, ἴτε, ἰόντων (ἴτων, ἴτωσαν), inf. ἰέναι, pt. ἰών, ἰοῦσα, ἰόν; impf. ᾖα, ᾔεις in ᾔεισθα, ᾔει(ν), ᾖτον itd., 3 pl. ᾖσαν, ᾔεσαν, adi. verb. ἰτέον – ep. praes. ind. 2 s. εἶς, εἶσθα cj. 2 s. ἴῃσθα, 3 s. ἴῃσιν, 1 pl. ἴομεν, opt. ἰείην, inf. ἴμ(μ)εναι; impf. 1 sg. ἤια, ἤιον, 2 sg. ἤιες, ἴες, 3 sg. ἤιε(ν), ᾖε(ν), ἴε(ν), 3 du. ᾐείτην, ᾔτην, ἴτην, 1 pl. ᾔειμεν, ᾔομεν, 3 pl. ἤισαν, ᾔεσαν, ἤιον, ἴσαν, fut. εἴσομαι, aor. εἰσάμην, ἐεισάμην]. Ind. prez. ima v prozi vedno fut. pomen; v prez. ga nadomestuje ἔρχομαι (druge prez. oblike imajo prez. pomen, razen pt. in inf., ki imata tudi fut.pomen) 1. a) grem, pojdem, stopim; potoval bom, korakal bom; popeljem se, poletim; b) odidem, odpotujem, prodrem, pridem, dospem; vrnem se. – Veže se α.) z acc. οἴκους domov, ὁδόν po poti, ἄδικον ὁδόν po poti krivice, τὸ μέσον τοῦ οὐρανοῦ prestopim, pre...
ὀξύς
3 (gl. ἀκαχμένος) 1. oster, šilast, koničast ξίφος, δόρυ, λίθος bodeč; strm κορυφή. 2. o bolečini: boleč, skeleč, bridek ἄχος, ὀδύναι, μελεδῶναι. 3. o glasu: jasen, glasen, zveneč φθόγγος, κωκύματα, ἀυτή. 4. o svetlobi: svetel, bliščeč αὐγή. 5. o okusu: kisel, grenek, rezek, trpek οἶνος. 6. θυμός: nagel, jezen, uren, hiter, silen, strasten, živahen, predrzen, bistroumen ἐπινοῆσαι. – adv. ὀξύ, ὀξέα, ὀξέως ostro, bistro, natančno δέρκομαι, ὁράω, glasno βοάω, hitro, strastno, iznenada, bistroumno.