dvóje nepromj. broj v. i dvoj
1. (uz imenice množine) dvoje: ~ ust, vilic, vrat, oči
2. dva dvije, dve, dva: ~ prijateljev dva prijatelja; ~ oken dva prozora; ~ vprašanj dva pitanja
3. zbirni broj dvoje: imela sta ~ otrok, dečka in deklico imali su dvoje djece, dječaka i djevojku
4. pril. dvoje: na ~ presekati nadvoje presjeći (-seći); živeti v ~ živjeti (-ve-) udvoje; na ~ sta si ono dvoje su se razišli, zavadili; sod je na ~ bure se rasulo
Dostopnost
Dostopnost