jêzik -íka m
1. jezik: dolg, oster ~; hudoben ~ pakostan jezik; strupen ~ prljav jezik; imeti gladek, namazan ~ biti govorljiv; držati ~ za zobmi; ~ za zobe!; imeti besedo na -u imati riječ, reč na vrh jezika; razvezal se mu je ~ razvezao, odriješio, odrešio mu se jezik; imam na koncu -a mete mi se po ustima; vzel mi je besedo z -a uze mi riječ iz usta; opletati z -om landarati jezikom; na ~ položiti; ljudem v -e priti postati predmet ogovaranja; po -ih vlačiti koga ogovarati koga; pokazati komu ~ isplaziti komu jezik; njega je sam ~ samo govori; dati se ljudem v -e izložiti se ogovaranju
2. jezik, govor: materin ~; tuj ~ strani jezik; ljudski ~ narodni jezik; knjižni ~ književni jezik; pogovorni ~ razgovorni jezik; zborni ~ razgovorni jezik obrazovanih krugova; pesniški ~; odrski ~ scenski jezik, govor; učni ~ nastavni jezik; uradni ~ službeni jezik, umetni ~ umjetni (-met-), vještački (vešt-) jezik, rokovnjaški ~ šatrovački jezik
3. jezik, komadić kože na cipeli: ~ pri čevlju
4. jezik, različiti predmeti nalik na jezik: ~ piščali, na tehtnici
5. jelenov ~ bot. jelenak, Phyllitis scolopendrium; pasji ~ bot. mišinac, Cynoglossum; volovski ~ bot. volovski jezik, Anchusa officinalis; morski ~ zool. morski list, Solea solea
Dostopnost
Dostopnost