kámen -mna m
1.
kamen: naravni, umetni, asfaltni, gradbeni, beli, rezani kamen; vogalni kamen ugaoni kamen; temeljni kamen kamen temeljac; dragi kamen; kresilni kamen kremen; litografski kamen; gladilni kamen gladilica; brusni kamen; mlinski kamen; lužni = milni kamen lužni kamen; vinski kamen vinski kamen, sriješ (sreš); preskusni kamen ogledni, probni kamen; kamen kotlovec kotlovac; gluhi kamen plavac, plovućac; kisli kamen stipsa; krstni kamen krstionica; kamen spotike kamen smutnje; rezati, lomiti kamen; mleti na dva -a; kamen za vrat obesiti; ne bo ostal kamen na -u; srce kakor kamen
2.
kamen, kamenac: žolčni kamen žučni kamenac; ledvični kamen bubrežni kamenac; mehurni kamen kamenac u mjehuru, u bešici: zobni kamen zubni kamenac
3.
kamenica: dobiti kamen v nogo; metati -e nabacivati se kamenicama



Vir: Slovensko-srbskohrvaški slovar - Janko Jurančič

Komentiraj slovarski sestavek