bȉjes m, mest. u bijèsu, u bȉjesu, mn. bȉjesi, bjȅsovi (ijek.), bês m, mest. u bésu, u bêsu, mn. bêsi, bȅsovi (ek.)
1.
bes, togota, srd: u meni sve ključa od -a
2.
hudobni duh: u čovjeka je ušao, opsjeo ga ~ da ga muči; ~ se uvlači, u narodnom vjerovanju, u čovjeka ili životinju; tjeranje -a vrši se vračanjem, bajanjem, magijom
3.
besnost, neutešno hrepenenje, strast: ~ za trošenjem, za čitanjem
4.
nagon, instinkt: životinjski bjesovi u čovjeku
5.
moč, življenjska moč: zdrava mlada žena u najboljem bijesu
6.
nasilnost, objestnost, prešernost: čitava su sela bježala ispred turskoga -a i zuluma; ovakav ~ kod mladih ljudi je za kažnjavanje
7.
~ bi ga znao vrag si ga vedi; gdje do -a ovaj ne traži pomoć kje pri vragu ta ne išče pomoči; izliti = iskaliti svoj ~ nad kim stresti jezo na kom, nad kom



Vir: Srbskohrvatsko-slovenski slovar - Janko Jurančič

Komentiraj slovarski sestavek