dòbiti dȍbijēm, vel. dòbīj -te, del. dòbio dȍbīla, dobìjen -èna in dobìven -èna
1. dobiti, prejeti: ~ u posjed, u posed; ~ igru, bitku porudžbinu, narudžbu, volju za rad; ~ batine, šamare, korpu, košaru, po glavi, po leđima, po njušci, po prstima; ~ zadatak, zaduženje; ~ brus = ~ šipak oditi praznih rok; ~ stvar natrag; ~ partiju šaha, utakmicu s kim; parnicu dobiti pravdo
2. pridobiti: ~ na težini
3. premagati: po tri kralja na me udariše, pa me ne dobiše
Dostopnost
Dostopnost