izbùktjeti -tīm (ijek.), izbùkteti -tīm (ek.)
I.
splameneti, zgoreti: u njemu izbukti sav goropadni bijes
II.
~ se vzplameneti, zanosno reči: to pitanje riješit će se ne kako je komu po volji, nego kako biti mora, izbukti se moj prijatelj



Vir: Srbskohrvatsko-slovenski slovar - Janko Jurančič

Komentiraj slovarski sestavek