izopáčiti izòpāčīm
I.
1. popačiti: ogledalo je izopačilo crte lica; ~ listine, dokumente, smisao riječi, značenje govora
2. izpriditi, pokvariti, pohujšati: ~ čovjeka; rat je izopačio narod
II. ~ se
1. spačiti se, popačiti se: lice se izopačilo od gnjeva; cijela igra se izopači
2. izpriditi se, pokvariti se, pohujšati se: izopačio se ovaj svijet
Dostopnost
Dostopnost