kolijètati kòlijećēm (ijek.), kolétati kòlēćēm (ek.)
I. majati, gibati: ~ kolać iz zemlje, zub iz vilice; vjetar kolijeće zastavu
II. ~ se majati se, zibati se: kolijeće mu se zub; stolić se nagnu na jednu stranu, pa brzo na drugu, pa se poče ~ kao da je na talasima
Dostopnost
Dostopnost