rúka ž, daj. rúci, tož. rûku, mn. rȗke, rod. rùku
1.
roka: gvozdena ~ = jaka ~ = čvrsta ~; pružiti komu -u u pomoć; dići -u na koga; raditi nešto na svoju -u; pustiti komu slobodne -e; biti čija desna ~; imati što pri ruci; biti srećne -e; biti čistih ruku; crtati slobodnom -om; voditi dijete za -u; držati konce u svojim rukama imeti niti v svojih rokah; imati koga u rukama; imati pune -e posla; ići komu na -e, na -u pomagati komu; dok bi -om o -u zelo hitro, kaj kmalu; uraditi nešto na brzu -u narediti nekaj v naglici, zelo hitro; polaziti, poći za -om posrečiti se, uspeti; imati prljave -e; primiti koga raširenih ruku sprejeti koga z odprtimi rokami; ~ ruku mije, a lice obadvije; molim, -u na srce; s -e mi je spotoma mi je, priročno mi je
2.
vrsta: ima tu knjigu od svake -e
3.
način: u neku -u ima pravo
4.
u najmanju -u vsaj



Vir: Srbskohrvatsko-slovenski slovar - Janko Jurančič

Komentiraj slovarski sestavek