vèsēlnīk m
1.
ubožec, nesrečnik: od lijepog i bogataškog sina postao je bezazlen ~; a ja sam se, veselnik, toliko nadao u toga na prvi mah pitomog čovjeka; plaća veselnik i još se zahvaljuje
2.
veseljak: bio je ~ i dobričina



Vir: Srbskohrvatsko-slovenski slovar - Janko Jurančič

Komentiraj slovarski sestavek