vȉti vȉjēm, vîj, vȉh vî, vȉo víla, vìjen -èna in vît vîta
I.
1. viti, spletati: ~ vijenac, kosu, uže; u pustoj gori gdje gnijezda viju orlovi
2. viti se: bijela brada vije do pojasa
3. zvijati: sve vjetrina magle na čuperke kida, vije ih okolo grana
4. vrteti: kako zabode momak čizmu u zemlju vrhom blistavim, pa zaošije burgijom kao da vije
II. ~ se
1. viti se: ruža se vije oko bora; zastava se vije za slobodu
2. zvijati se: ~ se kao crv
Dostopnost
Dostopnost