vrh predl. z rod.
1.
vrh, nad: kamen ~ kamena uzraste do neba; orao gnijezdo vrh timora vije; sablja mu vrh glave visi
2.
povrh, razen: ima oporu narav, a vrh toga odan je i piću



Vir: Srbskohrvatsko-slovenski slovar - Janko Jurančič

Komentiraj slovarski sestavek