vrijèditi vrȉjedīm (ijek.), vrédeti vrêdīm (ek.)
1.
veljati: tu i moja riječ nešto vrijedi, reč nešto vredi; kuća vrijedi sto hiljada dinara; svjedodžba ne vrijedi, svedodžba ne vredi jer nije ispravna
2.
biti vredno: ne vrijedi ni da se govori o tome; to ne vrijedi ni prebijene pare



Vir: Srbskohrvatsko-slovenski slovar - Janko Jurančič

Komentiraj slovarski sestavek