zàkačiti -īm
I.
1. speti: ~ vagone, dva vagona
2. pripeti: ~ što čiodama, iglama; ~ junaku orden, perjanicu
3. zatakniti: ~ prste u džepove od prsluka; ~ što za ogledalo
4. obesiti: ~ kaput na čiviluk
5. zadeti: kroz šumu možeš provući nekoliko piastova da ne zakačiš o drvo; ~ koga govorom, kritikom
6. oplaziti: malo sam ranjen, zakačilo lijevu ruku
7. ekspr. opiliti: ~ koga za hiljadarku
8. zbosti: umjela je da zakači, ali nikad nije vrijeđala
II. ~ se
1. zatakniti se: košulja se u rijeci zakačila za kamen; ventil se zakačio, pa prestao da radi
2. ekspr. obesiti se na koga: ~ se na koga
3. obregniti se: kad pjesnik hoće da se malo zakači za neko lice, on to čini sa mnogo ukusa
Dostopnost
Dostopnost