zaprijèčiti zàpriječīm (ijek.), zapréčiti zàprēčīm (ek.)
1. zastaviti: vrata vagona zapriječio je jedan vojnik
2. obrniti: ~ otadžbinu svojim grudima
3. preprečiti: mladić zamahnu kocem i prije nego što su drugi mogli ~, pade protivnik na zemlju
4. zavreti, zabraniti: liječnik nije mogao da zapriječi tok bolesti
Dostopnost
Dostopnost