žîg m, mest. u žígu, mn. žígovi, žȉgovi
1. žig: općinski, opštinski ~; nositi na sebi ~ sramote; udariti komu ~
2. znamka: fabrički, tvornički ~
3. brazda, pestiča
4. zbadanje: zbog žigova u ledima svu noć nije oka sklopio
5. kovinska ost na palici za vžiganje možnarjev
6. vodeni, suhi, zaštitni ~ vodni, suhi, varstveni žig