žîg m, mest. u žígu, mn. žígovi, žȉgovi
1.
žig: općinski, opštinski ~; nositi na sebi ~ sramote; udariti komu ~
2.
znamka: fabrički, tvornički ~
3.
brazda, pestiča
4.
zbadanje: zbog žigova u ledima svu noć nije oka sklopio
5.
kovinska ost na palici za vžiganje možnarjev
6.
vodeni, suhi, zaštitni ~ vodni, suhi, varstveni žig



Vir: Srbskohrvatsko-slovenski slovar - Janko Jurančič

Komentiraj slovarski sestavek