ama (t. amma, ar.)
I.
vez. ali, toda, pa: i mačka je kralja gledala, ama ga se nije bojala; vuk na vuka ni po noći neće, ama će junak na junaka
II.
poudarni prisl. prav, ravno: čujem otkucaje ručnog sata, ama neposredno iznad glave



Vir: Srbskohrvatsko-slovenski slovar - Janko Jurančič

Komentiraj slovarski sestavek