jednáčiti jèdnāčīm
I.
1. enačiti, izenačevati: ropstvo i nesreća jednačili su staleže
2. lingv. prienačevati, prilikovati, asimilirati: jednačiti zvučni suglasnik pred nezvučnim u reči raspust (raz+pust)
II. jednačiti se enačiti se s kom: jednačiti se s kim