jednáčiti jèdnāčīm
I.

1.
enačiti, izenačevati: ropstvo i nesreća jednačili su staleže
2.
lingv. prienačevati, prilikovati, asimilirati: jednačiti zvučni suglasnik pred nezvučnim u reči raspust (raz+pust)
II.
jednačiti se enačiti se s kom: jednačiti se s kim



Vir: Srbskohrvatsko-slovenski slovar - Janko Jurančič

Komentiraj slovarski sestavek