žîg m, mest. u žígu, mn. žígovi, žȉgovi
1.
žig: općinski, opštinski žig; nositi na sebi žig sramote; udariti komu žig
2.
znamka: fabrički, tvornički žig
3.
brazda, pestiča
4.
zbadanje: zbog žigova u ledima svu noć nije oka sklopio
5.
kovinska ost na palici za vžiganje možnarjev
6.
vodeni, suhi, zaštitni žig vodni, suhi, varstveni žig



Vir: Srbskohrvatsko-slovenski slovar - Janko Jurančič

Komentiraj slovarski sestavek