dičiti glagol, nedovršni
zapis | oblika | oseba | spol | stevilo | pogostost |
dičiti | nedoločnik | 13 | |||
dičit | namenilnik | 0 | |||
dičil | deležnik | moški | ednina | 52 | |
dičila | deležnik | moški | dvojina | 2 | |
dičili | deležnik | moški | množina | 22 | |
dičila | deležnik | ženski | ednina | 36 | |
dičili | deležnik | ženski | dvojina | 0 | |
dičile | deležnik | ženski | množina | 10 | |
dičilo | deležnik | srednji | ednina | 17 | |
dičili | deležnik | srednji | dvojina | 0 | |
dičila | deležnik | srednji | množina | 1 | |
dičim | sedanjik | prva | ednina | 6 | |
dičiš | sedanjik | druga | ednina | 5 | |
diči | sedanjik | tretja | ednina | 243 | |
dičiva | sedanjik | prva | dvojina | 0 | |
dičita | sedanjik | druga | dvojina | 0 | |
dičita | sedanjik | tretja | dvojina | 7 | |
dičimo | sedanjik | prva | množina | 9 | |
dičite | sedanjik | druga | množina | 2 | |
dičijo | sedanjik | tretja | množina | 93 | |
dičiva | velelnik | prva | dvojina | 0 | |
dičimo | velelnik | prva | množina | 0 | |
diči | velelnik | druga | ednina | 0 | |
dičita | velelnik | druga | dvojina | 0 | |
dičite | velelnik | druga | množina | 1 |